Trondheim, 2023. Josipa Batur
Razmjenu u osmom mjesecu provela sam u Norveškoj. Bila sam u Trondheimu,
trećem najvećem gradu s preko 150000 stanovnika od kojih veliki dio čine
studenti. Inače miran grad zaživio je sa početkom akademske godine, što je kod
njih sredinom osmog mjeseca. Upravo sredinom osmog su svi proglasili kako je
ljeto gotovo. To govori o vremenskim uvjetima; da treba jakna i kišno je ali ništa
strašno! Bilo je dosta aktivnosti i događaja namijenjenih za studente po cijelom
gradu.
Bila sam smještena u stanu kod jedne tamošnje studentice druge godine
medicine. Oni nemaju klasične studentske domove kao mi pa su za smještaj tražili
studenta koji je u mogućnosti nekog smjestiti na mjesec dana. Budući da nema
puno takvih mogućnosti bila sam jedina na razmjeni taj mjesec u tom gradu, a
druge su smjestili u druge gradove. Bez obzira na to, jako sam zadovoljna svojim
iskustvom razmjene i rado bih ponovila. Praksu sam odrađivala na odjelu hitne.
Kod njih hitna funkcionira nešto drukčije nego kod nas, prvenstveno se filtrira tko
uopće može doći na hitnu, a postoji mogućnost da pacijenti budu smješteni i
prespavaju na hitnoj. Za sve dulje obrade od nekoliko sati dobivaju svoje sobe
tako da je to baš kao zaseban odjel. Svi su liječnici bili raspoloženi pomoći,
objasniti što god treba, pružili su lijepu dobrodošlicu i trudili se što više služiti
engleskim. Svakako su razuvjerili stereotipe o norveškoj hladnoći i zatvorenosti.
Bilo je ugodno i opušteno, ali opet se puno moglo naučiti i raditi. Imala sam
priliku dosta vježbati ultrazvuk. Pozitivno je i što većina pacijenata govori
engleski, čak i oni stariji pa sam mogla uzimati anamneze i raditi fizikalne
preglede.. Također razlika u odnosu na naš sustav je da kod njih studenti na pola
pete godine dobivaju licencu za rad. Dosta ih radi preko ljeta na raznim odjelima
u bolnici, a i preko godine koliko stignu. Što se tiče socijalnog programa, nekog
specifičnog nije bilo. No, upoznala sam puno studenata na praksi, družila sam se s
cimericom kod koje sam bila i uključili su me u aktivnosti koje su oni održavali
povodom početka godine. Imali su puno događaja prvih tjedana radi uvođenja
brucoša tako da je uvijek bilo nešto za raditi. Išli smo na druženja, planinarenja,
partije, izlete i popratili dosta njihovih tradicionalnih običaja povodom početka
akademske godine.. Često pitanje o Norveškoj, je li stvarno tako skupo- ovisi.
Namirnice u trgovinama nisu bile puno drukčije cijene nego kod nas, ali kafići,
restorani, slastičarnice i to jesu znatno skuplji. Otišli smo koji put i na to, ali
uglavnom im je običaj organizirati druženja doma i tako se nalaziti. U razmjenu
mi je bio uključen jedan obrok dnevno u bolnici u vrijednosti od 80 NOK što je
oko 8€ i bilo mi je dovoljno. Za javni prijevoz koristila sam se autobusom jer mi je
trebalo oko 20 minuta vožnje do bolnice i za to sam uzela pokaz na 30 dana koji je
došao oko 50€.
Svakako bih preporučila i drugima da odu na ovu razmjenu- prekrasna priroda,
lijep gradić, korisno iskustvo u radu na hitnoj i jako dragi ljudi
