SMJEŠTAJ
Bili smo smješteni u studenskom domu za studente medicine u Bukureštu. Sobe u domu su novo izgrađene i prostrane, svaka soba imala je tri kreveta, svoju kupaonicu i kuhinju, 3 radna stola i balkon. Na recepciji je 24/7 bio zaštitar tako da smo se osjećale sigurno i uvijek smo mogle nekoga pitati za pomoć ako bi se bilo što desilo. Super je što su i volonteri bili smiješteni u istom tom domu te su nam bili dostupni stalno za bilo što i u bilo kojem trenutku. Jedina mana je što su samo neke sobe imale klimu (mi nismo bile te sreće), ali sve u svemu smještaj je bio odličan i zadovoljna sam bila.
RAD NA PROJEKTU
Na projektu smo radili u grupama po troje ili dvoje, nas smo bile 3 (Rea Divjanović s našeg fakulteta, cura iz Iraka i ja) te smo radile istraživanje u bolnici Maria Skłodowska-Curie na odjelu neonatologije. Naša mentorica bila je mlada doktorica koja nas je prvi dan provela odjelom, upoznala s radom te napravila prikaz slučaja svakog pacijenta kojeg su tada imali zaprimljenog na odjelu. Svi su bili jako otvoreni i srdačni prema nama, voditelj odjela nam je čak pokazivao buduće planove i projekte za širenje njihovog odjela. Zadatak nam je bio provesti istraživanje o upalnom markeru presepsinu, dobile smo nekih 10ak znanstvenih radova koje smo morale proučiti te napraviti svoj sažetak iz njih. Bilo je korisno, pogotovo jer smo bile upoznate u tematiku sa strane imunologije, ali dosta suhoparno i bile smo prepuštene same sebi u pisanju toga, nije bilo nikakvog dijela provođenja istraživanja ili testiranja, što bi stavila kao jedini minus razmjeni, jer sam od prakse očekivala ipak malo više.
PREHRANA
Imali smo osiguran jedan obrok u danu, to jest ručak. Uvijek je bio obilan i kuhana hrana (nikakav fast food) i na kraju neka vrsta poslastice ili voće kao desert te smo generalno zadovoljne hranom. Nije bilo opcija za birati što želiš za ručak kao u tipičnoj menzi (osim ako si halal ili vege opcija što smo trebali izjasniti u anketi prije dolaska na razmjenu), već smo svi svaki dan isto jeli skupa u blagavaonici. Hrana im je poprilično slična kao našoj (npr također imaju čevape i sarmu) te smo se po tom pitanju osjećale kao kod kuće. Također u skopu socijalnog programa išli smo u tradicionalne Rumunjske restorane s domaćom kuhinjom.
SOCIJALNI PROGRAM
Socijalni program najbolja je stvar u vezi ove razmjene, vrhunska organizacija volontera i koordinacija svega. Na početku svakog tjedna dobili bismo okvirni plan socijalnog programa za tekući tjedan te bismo mogli predlagati što bismo mi htjeli vidjeti te bi saslušali naše želje i to uvrstili u program sljedeći tjedan. Bilo je tu svega, od termi, kina na otvorenom u brodovima na jezeru, posjeta raznolikim muzejima i parlamendima, do običnih druženja uz društvene igre ili karaoke u klubu. U sklopu socijalnog programa bila su organizirana dva nacionalna izleta (Sibiu, Brasov), no mi nismo išle ni na jedan. Bilo je tu i jednodnevnih izleta vikendima kao u Constancu na obalu crnog mora te na neku vikend kuću gdje smo imali piknik i igrali badminton. Stvarno puno truda su uložili i pokazali su se kao vrhunski domaćini!
INDIVIDUALNI IZLETI
Rea i ja smo jedan vikend odlučile same posjetiti Brasov, Dvorac Peles i Drakulin dvorac s obzirom da se nismo prijavile na nacionalne izlete. Imale smo još planova ali nije bilo izvedivo da same nas dvije idemo tamo. Kao što sam već spomenula, Rumunji su slušali naše ideje za izlete, tako da kada su čuli da Rea i ja želimo ići u Constancu i planiramo same izlet tamo, organizirali su da svi idemo pod njihovim stručnim vodstvom (i dobro da jesu jer bi se mi same definitivno izgubile). Iako smo išle na jedan izlet same, dali su nam sve preporuke i savjete za sve, uvijek su bili tu za bilo što, pa makar tražile samo neki kafić s dobrom kavom ili kolačima, uvijek su nas uputili i pomogli nam.
