U kolovozu 2019. godine otišla sam na znanstvenu razmjenu u Rumunjsku, Temišvar.
Projekt koji sam dobila je bio drugi na popisu želja – “The impact ragweed pollen and dust – mite allergens have on the respiratory mucosa”. Održavao se u modernom, nedavno izgrađenom istraživačkom centru Oncogen.
Puno toga se moglo vidjeti i naučiti, ali praktičnih zadataka je bilo vrlo malo. Mentor je bio vrlo pristupačan, ali je djelovao kao da ga je naš dolazak i boravak tamo iznenadio. Projekt je sa mnom odrađivao student iz Portugala što mi je olakšalo boravak tamo jer smo si međusobno pomagali i pojašnjavali zadatke.
Bila sam smještena u starom studentskom domu medicinskog fakulteta koji se nalazi u velikom kampusu zajedno s domovima ostalih fakulteta. Sobe su dvokrevetne, svaka ima svoju malu kupaonicu, kuhinju i hladnjak. Kuhinja je u potpunosti neopremljena, stvari za čišćenje nema, soba nas je dočekala prljava i s pokidanim pokućstvom. Dom je na odličnom položaju – udaljen je 3 minute od trgovine koja radi 0-24, 20 minuta hoda od bolnice i Oncogen centra i 15 minuta od centra grada. Imala sam osiguran jedan obrok dnevno (ručak), porcija je bila vrlo mala, svaki dan slična i uvijek pečena/pržena. Nakon dva tjedna, jer to nije bilo moguće ranije, svi su studenti na razmjeni tražili zamjenu osiguranog obroka za novac. Dobili smo 200Lei-a što je otprilike 40€. To nije bilo dovoljno da se podmire troškovi ručka u iduća dva tjedna.
Društveni program je bio odličan, svaki dan smo imali organiziranu neku aktivnost kojoj su nam se pridružili i domaćini, a i izvan tih aktivnosti smo se družili s njima i provodili kvalitetno vrijeme. Vodili su nas na bazene, odbojku, laser tag, u kino, šetnju gradom s vodičem, razne restorane… Organizirali su nam jedan national trip u Brasov (nedjelja – utorak) koji smo mi samoinicijativno produžili na petodnevni izlet (petak – utorak). Posebno mi se svidjela rumunjska večera u tradicionalnom restoranu, a tu aktivnost možemo primijeniti i u našem gradu. Svi domaćini koji su se družili s nama su vrlo gostoljubivi i pristupačni, puno svog slobodnog vremena su posvetili nama, putovali su s nama, izlazili, kuhali… Vidjelo se da im je važno da se osjećamo ugodno i primljeno.
Potrošila sam ukupno oko 700€, najviše na hranu, ali moram reći da se nisam trudila previše štedjeti. Hrana koju smo svi konzumirali skoro na dnevnoj bazi je Shaorma, nešto slično našem kebabu, a cijena je 3€. Cijene su vrlo slične kao kod nas, ali su porcije u restoranima manje. Voće i povrće je skuplje, a slatkiši, tjestenine i žitarice jeftinije. Tijekom drugog izleta, kojeg smo sami organizirali, posjetili smo rudnik soli Salina Turda, ulaznica košta 4€, ali vrijedi puno više od toga.
Svakako bih preporučila svoju razmjenu svim studentima, iako smještaj i hrana nisu bili prvoklasni, na razmjenu se ne ide zbog njih, već zbog iskustava, prijatelja i vještina koje se tamo mogu steći. Ovo ću iskustvo zauvijek pamtiti i jako mi je drago što sam uspjela otići na razmjenu odmah nakon prve godine.
-Lea Paradinović
