Prošle me je jeseni na podjeli zemalja neplanirano dopala Belgija. Nije bila na mojoj listi prioriteta, no igrom slučaja, odabir je pao na nju. Proces prijavljivanja razmjene bio mi je stresan, no razmjena je bila iznad svega što sam očekivala. Dobila sam razmjenu u gradu Gentu, koji mi je bio prvi izbor i na odjelu Anesteziologije koja mi je također bila prvi izbor. Ono što sam praktičnoga naučila tamo, u tih kratkih četiri tjedna, ovdje nisam u pet godina školovanja. Svaki sam dan bila u bolnici od 7:30 do namanje 16h, no niti jedan dan mi to nije predstavljao problem. Svi su bili izrazito susretljivi, čak i oni kojih se ja zapravo tamo nisam ticala. Svi su me htjeli nešto novo naučiti i nisam morala niti pitati, a oni bi mi već dali da nešto radim i objašnjavali mi s entuzijazmom. Neobično je kada dođeš negdje kao student i osjećaš se kao dio tima, a ne kao nužno zlo.
Bila sam smještena u malom privatnom studentskom domu. Imala sam sobu s vlastitom kuhinjicom, a kupaonicu sam dijelila s još 3 osobe. Smještaj je bio blizu bolnice, blizu centra grada i najvažnije, 50m od glavnog željezničkog kolodvora što je olakšavalo odlaske i dolaske s izleta. Drugi dan dolaska dobili smo bicikle koje čine većinu prijevoznih sredstava u gradu. To me oduševilo.
Mogli smo jesti gdje god smo htjeli, a na kraju smo razmjene dobili 80€ kao naknadu za obroke. To nam je otpilike pokrilo 20-ak ručaka u bolničkoj kantini. No, mene se hrana tamo nije dojmila pa sam je izbjegavala.
Svi ljudi koji su bili uključeni u moju razmjenu bili su izvrsni. Domaćini su se potrudili oko socijalnog programa. Piknici, odbojka na pijesku, kuglanja, izlasci-bilo je tu svega. Jedina mala primjedba ide na to što prvi tjedan nismo imali socijalni program, a tada nam je trebao da se upoznamo pošto nismo svi bili smješteni na istoj lokaciji u gradu.
O ljudima koji su bili sa mnom na razmjeni ne želim niti pisati. Bilo nas je samo 12 i zbilja smo bili kao jedna obitelj. Nikada se nisam s nekime toliko zbližila u tako kratko vrijeme. Zajedno smo provodili svaki dan i družili se te razgledali cijelu Belgiju. Probali smo razna jela, ali naravno, svaka je večer završila vrhunskim belgijskim pomfrijem i yuppie umakom.
Potrošila sam mnogo, oko 1000€ ( bez avionske karte i naknadnog izleta), ali na to i treba računati kada putuješ na razmjenu. Najviše na pivo i hranu, te prvi tjedan na posteljinu i neke kuhinjske potrepštine jer me to nažalost nije dočekalo tamo.
Svima bih preporučila Belgiju, zemlju koja je ipak razvijenija od naše, gdje su ljudi izrazito pristupačni, sve je ležerno, hrana je dobra, a s njihovim odličnim poznavanjem engleskog jezika sigurno se nećete osjećati kao stranac – barem ja nisam.
-Ivona Šojat
