Svoju sam razmjenu odradio u rujnu 2024 u Portugalu, u gradu Coimbri, između Porta i Lisabona.
Smještaj:
U grad sam došao u 2:30 ujutro i moja me kontakt osoba dočekala ispred autobusnog kolodvora te me uvela u smještaj – hostel u neposrednoj blizini. Premda nisam puno očekivao od smještaja, odmah sam se negativno iznenadio spavaćom sobom. Pomalo komično, radilo se o velikoj prostoriji s 10 kreveta na kat poredanih u dvije linije. Ukupno 20 ležajeva. Da stvar bude bolja, ormara nije bilo, postojali su samo mali limeni ormarići – njih pedesetak. Srećom, ta je spavaća soba bila samo za muške studente na razmjeni, nas je tamo bilo petoro, pa smo se snašli. Toaleti i tuševi, kao i kuhinja, bili su dijeljeni, u hostelu smo bili i s drugim ljudima koji nisu studenti/turisti. U teoriji smo svaki tjedan trebali dobiti nove ručnike i posteljine, no to nije u praksi bilo tako redovito. Sama čistoća hostela nije bila na zavidnom nivou, no moglo je svakako biti i puno gore. Lokacija smještaja je bila nepovoljna, obzirom da je do bolnice vozio autobus koji ide svakih 20 minuta ili rjeđe te da nam je najbliža menza bila na 30 minuta hoda. Srećom, od centra grada do hostela je ravno tako da smo tu relaciju išli pješice. Iz više izvora su nam rekli kako je taj kvart iznimno nesiguran te se noću nismo vraćali pješke sami.
Praksa u bolnici:
Prvog dana prakse našao sam se s drugom kontakt osobom (njihovom LORE) koja me odvela do odjela Plastične kirurgije. Nakon dosta lutanja uspjeli smo naći zasebnu zgradu u kojoj su objedinjene Plastična i Maksilofacijalna kirurgija, te najveći odjel za opekline u državi. Već sam prvog dana vidio zanimljive slučajeve, no to je bilo jer se radilo o utorku, kad su obično kirurški zahvati na opeklinama. Nekih dana, tipa srijedom, nije bilo zakazanih operacija, već samo pregledi vanjskih pacijenata, stoga bih te dane u principu odradio vizitu nakon čega bi me pustili ili bih bio u ambulanti s doktorom. Atmosfera na odjelu je odlična, stalno se nešto slavilo u njihovoj kuhinjici, bila rođenja djece ili rođendani, vidjelo se da je svima stalo da me uključe u dio tima i da se tamo osjećam ugodno. Operacijski zahvati su mi objašnjavani uredno, čak i od strane više doktora, jer su me oni sami htjeli informirati i bez mojih upita.
Prehrana:
Svi studenti su dobili 20 kupona za hranu za menzu, koji su planirani za jedan obrok dnevno tijekom radnih dana (dana kojih smo u bolnici). Hrana u menzi je bila malo lošija od onoga što se nađe u našim menzama, no ono što je meni predstavljalo veći problem jest nezačinjenost apsolutno sve hrane i riža u apsolutno svakom obroku. Srećom, maslinovo ulje, ocat i sol bili su na raspolaganju na dohvat ruke i bili su prijeko potrebni. Što se deserta tiče, postoji social i snack desert. Nama je kupon bio za social obrok, stoga nam je pripadao istoimeni desert koji bi bio ili komad voća (jabuka, naranča, banana) ili tanjur riže na mlijeku. Menzi ima nekoliko u gradu te smo uglavnom skupa jeli nakon prakse u menzi na medicinskom fakultetu, ali tijekom obilaska grada u centru i pri nekim drugim fakultetima postoje menze u kojima su se kuponi mogli iskoristiti. Postoje i druge menze u kojima se naši kuponi nisu prihvaćali, to su bile malo bolje i malo skuplje menze s jelima za po 5€.
Social program:
Rak rana ove razmjene jest upravo drustveni program koji nam je organiziran. Da ne spominjem da je nas bilo desetak na razmjeni, a s kontakt osobama sve skupa preko 40 ljudi. Od toga, svega je par Portugalaca s nama bilo aktivno za neke aktivnosti, no većinski bi bilo bolje da ništa nisu ni započinjali. Kakvo god pitanje postavili u vezi programa, nitko nam nije znao reći ništa, pa smo se na kraju znali neugodno iznenaditi. Glavna stvar na programu bio je jednodnevni izlet u Aveiro, gradić udaljen 40 minuta vlakom. Kako se nalazi u smjeru Porta, nekoliko nas planiralo je produljiti taj izlet samostalno i trebalo nam je više informacija u vezi puta u Aveiro. Nakon višestrukih upita, dan prije izleta obaviješteni smo da se isti otkazuje te da se, ako želimo vidjeti Aveiro, sami organiziramo.
Slobodno vrijeme:
Coimbra je studentski grad, no, prije svega, to je jedan mali grad. Ugodan je za jednodnevni izlet, za pogledati staro sveučilište i stari jezgru grada koji su pod zaštitom UNESCOa, botanički vrt ili se prošetati parkovima uz rijeku. Osim toga, javne su aktivnosti rijetke ili su nama, strancima, neki eventi prošli i bez da smo znali o njima. Naravno, izlasci su velika stvar među studentima, pa tako i u Coimbri. Osobno sam imao veliku sreću što poznajem Portugalce koji su se u jednom dijelu moje razmjene našli u Coimbri te smo se skupa podružili, otkrili su mi neka nova i zanimljiva mjesta te su me odveli na neke malo manje poznate i lokalne eventove. Također, među dolaznim studentima smo se dogovarali za izlete u druge dijelove Portugala tijekom vikenda, tako da smo dobro iskoristili lokaciju te dodatno vrijeme koje nam je dano. Uber, Bolt, Flixbus su svi puno jeftiniji nego kod nas i jako je lako i pristupačno otputovati u drugi grad iz Coimbre, najviše od svega potrebna je dobra ekipa!
