Na razmjenu u Grčkoj uputili smo se Mia, Marin i ja. Svak u svoje vrijeme, ali smo se naposlijetku sastali u Patrasu 8.9., kada je započela naša Grčka avantura. Prije dolaska u Patras, posjetili smo Kretu. Kreta je zaista posebna i drukčija od svih otoka zbog svoje veličine, zbog koje se uopće ne stječe dojam otoka. Prva čarobna stvar koju smo vidjeli na putovanju su njihove pješčane plaže s rozim pijeskom. Ljudi obično ne vjeruju dok ne vide, ali jednom kada vidiš, više ne možeš zaboraviti. Izlet do Krete bio je kratak, ali sladak. Zbog toga smo zadnji, od studenata na razmjeni, došli u Patras. Čini se da to ipak nikome nije smetalo, jer su naše kontakt osobe bile spremne doći kad god nam je trebalo, odvesti nas i pomoći nam pri dolasku. Bili smo smješteni u hotelu Adonis. Sobe nisu bile baš najbolje, ali velika prednost tog hotela je bila ta što je bio udaljen samo 2 minute od autobusnog kolodvora, 5 minuta od vlaka i samog centra. Svakog dana smo se vozili pola sata vlakom i busom do bolnice general University hospital of Patras. Mia i ja bile smo u bolnici u sklopu profesionalne razmjene. Ona je bila na odjelu anesteziologije, ja na odjelu neurokirurgije, dok je Marin bio na istraživanju kao dio znanstvene razmjene. Svi troje smo imali jedno dobro, kvalitetno iskustvo. U bolnici bi bili kroz jutro, tamo bi naš boravak završio ručkom, a nakon toga bi najčešće otišli na plažu, sunčali se i družili. Zbog toga smo imali dosad najbolji ten na kraju ljeta 🙂
Ekipa je bila odlična, raspoložena za druženje, za svakodnevne izlaske, za putovanja… Bilo je neobično puno studenata iz naših susjednih zemalja, tako da smo se često mogli opustiti pričajući hrvatski jezik. Što se tiče ljepota Grčke, ne znaš gdje bi počeo. Iskoristili smo sve vikende i sami organizirali izlete. Jedan vikend otišli smo do Nafpliona, bivšeg glavnog grada Grčke, koji nas je oborio s nogu. Male, slatke uličice koje podsjećaju na otok, ali opet i široki trgovi, i veliki dvorac koji priča bogatu priču iz prošlosti. U blizini je i Epidaurus, gdje je najveće staro kazalište. Nevjerojatno je koliko se tihi razgovor sa sredine pozornice čuje i do najviših tribina! Ali, idući tjedan je bio još posebniji. Posjetili smo Zakynthos, koji nitko od nas nije imao prilike vidjeti na ekskurziji, pa smo tek sad došli na svoje. To je već bila sredina rujna tako da su se smanjile gužve, ali vrijeme je svaki dan bilo savršeno sunčano i toplo. Uzeli smo turu brodom i posjetili nekoliko fascinirajućih plaža, susreli kornjače koje tamo žive i još mnogo toga.
A tek Atena. Mislim da je suvišno pričati o ljepotama Atene, svi vrlo dobro znamo koliko bogatiji možemo izaći iz posjeta nekom tako posebnom povijesnom mjestu. Čini se kao da je na svakom kutu neka druga znamenitost. Zaista je posebno zamišljati što je sve tu postojalo prije nas. Treba spomenuti i Grke, specifičan narod po svojoj borbenosti, žaru, strasti. Uvijek kasne, ali nam to nije puno smetalo. I tako smo se vratili letom 2 sata nakon planiranog. Bilo je jako teško vratiti se u stvarni život nakon nečega tako nerealnog, ali svima nam je to dalo snagu za preživjeti sve što nas čeka u ovoj akademskoj godini.
-Mia Leskur
