Moram priznat da sam bila jako skeptična kad sam na podjeli zemalja dobila Tursku. Većina ljudi ima predrasude kako Turska nije baš najsigurnija zemlja za posjetiti. Međutim, ja imam uglavnom pozitivna iskustva.
S obzirom da sam prijavu poslala jako rano (sredinom 12. mjeseca) dobila sam željeni grad- Istanbul i željeni odjel- Anesteziologiju. Papirologije nije bilo toliko puno koliko sam očekivala. Za Tursku je bilo potrebno napravit Visu i to se napravi u roku tri minute, online.
Kada smo tek došli bilo je dosta zbunjujuće jer u Turskoj gotovo nitko ne priča engleski. Bili smo smješteni u domu koji je bio predivno uređen. Što se tiče ulazaka i izlazaka iz doma, portiri su bili vrlo strogi. Svatko je imao svoju posebnu karticu koja se strogo provjeravala na ulazu u domu, tako da nitko tko nije stanovnik doma nije mogao ući u dom.
U bolnici su izrazili veliku dobrodošlicu i stvarno su svi bili jako ljubazni prema meni. Moj liječnik-mentor je napravio mi je progam da svaki dan idem u drugu operacijsku salu kako bih obišla sve dijelove Anesteziologije i jedinicu intenzivnog liječenja. Jedini problem je bila komunikacija; rijetko tko u bolnici je pričao engleski.
U bolnici smo imali jedan obrok koji je bio stvarno vrhunski. A u domu smo imali kantinu u kojoj smo isto tako mogli kupiti kvalitetan obrok za malo turskih lira. Inače, hrana im je zbilja ukusna. Preporučam deserte, pogotovo kunefe.
Bila su organizirana dva izleta u sklopu nacionalnog programa za razmjene. Prvi je bio odličan. Išli smo u Olympos, gradić na samom jugu Turske. Tamo smo imali priliku probati Scuba Diving kojim sam bila oduševljena. Drugi izlet je bio u Cappadociu na koji nisam otišla zbog nesporazuma sa lokalnim dužnosnicima. Moram priznat da su bili prilično neljubazni.
Turska nije skupa zemlja. Hrana i piće su jeftiniji u odnosu na Hrvatsku. Alkohola u većini kafića nema uopće u ponudi. Mačke su posvuda po Istanbulu. U tramvajima se nakon osam navečer rijetko sreću žene. More u Sile Agvi nije ni približno lijepo kao Jadransko. Semafori su prava rijetkost, a kada i postoje, cesta se prelazi kao da ih nema. Na ulazu u shopping centre su kontrole kao na aerodromu.
Upoznala sam totalno drugačiju kuluturu i vjeru, totalno drugačije ljude. Sve ovo bilo je novo iskustvo i doživljaj za cijeli život. Svakako preporučujem Tursku i Istanbul. Grad je toliko ogroman da vam sigurno neće dosaditi u tih mjesec dana. I ono što sam čula i s čim se slažem; postoji nešto magično u Istanbulu zbog čega se ljudi požele ponovno vratiti. Ja svakako planiram još jedan posjet Istanbulu.
-Martina Neferanović
