U srpnju 2018. otišla sam na razmjenu u Švedsku. Smjestili su me u grad Linköping, veličinom i karakterom sličan Osijeku pa sam se vrlo brzo priviknula na život u novoj okolini. U bolnici sam bila na Klinici za pedijatriju i kroz četiri tjedna prošla sam odjel opće pedijatrije, hitnog prijema, neonatologijei onkologije. Nije bilo mnogopacijenata s obzirom na to da je vrijeme ljeta, ali svi su se liječnici i sestre trudili da maksimalno iskoristim svoje vrijeme tamo pa kada je bio spor dan čitala bih stručnu literaturu i raspravljala s njima o svemu što me zanimalo. Mogu reći da sam vrlo zadovoljna s naučenim teorijskim i praktičnim vještinama i da sam vidjela puno zanimljivih medicinskih slučajeva. Većinom su me doktori pokušavali uključiti u svakodnevni rad samog odjela počevši od komunikacije s pacijentima do uživanja u „fiki“. To je prvi pojam i riječ koju trebate naučiti ako idete tamo pa slobodno malo pogledajte po internetu.
Bila sam smještena u studentskom naselju i imala sam svoju sobu i toalet. Sve je bilo uredno i čisto osim kuhinje koju dijeli osam ljudi pa me to nije iznenadilo, ali prvih dana smo sve to razriješili. Imali smo jedan obrok dnevno u bolnici i podsjećali su me na obroke u Ikei, tako da sam bila zadovoljna time. Uvijek je bila ponuđena opcija za mesojede i opcija za vegetarijance, a svaki dan je bila neizbježna njihova glavna namirnica – krumpir. Društveni program koji nam je osmislio tamošnji lokalni odbor bio je malo lošije organiziran pa smo većinu vremena sami organizirali posjete gradovima u blizini koji su nam se činili zanimljivima. Ostali studenti na razmjeni i ja nismo bili zadovoljni organizacijom lokalnog odbora, ali nam je na kraju ispalo odlično jer smo se sami potrudili isplanirati slobodno vrijeme i to nas je još više zbližilo. Stvar koja me je najviše oduševila na razmjeni je što smo dobili bicikl na korištenje tijekom cijelog našeg boravka. To nam je omogućilo slobodno i brzo kretanje po cijeloj okolici, odlaske do obližnjih jezera (a ima ih bezbroj što sam imala prilike i vidjeti), avanture po okolnim selima i bicikliranje po 50-60km dnevno. Definitivno je to bio veliki plus i zbog toga što nismo morali svakodnevno trošiti novce na gradski prijevoz.
Ovoga ljeta temperature u Švedskoj bile su nezapamćeno visoke i rijetko su se spuštale ispod 30⁰C tijekom cijelog mog boravka i nijedan dan nije padala kiša. Zbog toga smo imali pravo ljetovanje u Švedskoj s kupanjima u spomenutim mnogobrojnim jezerima, a jedini minus (što mi nije teško palo) je što sam morala kupovati kratku odjeću jer sam se spakirala za hladnije uobičajeno vrijeme u Švedskoj.
Švedska glasi kao skupa zemlja i to doista jest. Ako želite izaći van na večeru ili piće, morate se pripremiti da ćete potrošiti puno novaca. Pamtim da sam platila jednu čašu vina 70 kuna, a kuglu sladoleda 20kn, tako da su to otprilike cijene koje možete očekivati. S druge strane, u prodavaonicama sezaista mogu naći namirnice pristupačnih cijena iako je voće i povrće definitivno skuplje nego kod nas. Na hranu sam naposljetku i potrošila najviše novaca, uz putovanja u Göteborg i Malmö.
Švedska jeuistinu predivna zemlja, puna jezera i netaknute prirode. Iznenadio me broj doseljenika koje sam susretala u bolnici, ali i izvan nje.Ljudi tamo su možda malo distanciraniji, ali ipak iznimno ljubazni. Sami Šveđani izvanredno poznaju i govore engleski jezik pa mi je to bila olakotna okolnost iako sam se trudila naučiti i malo švedskog jezika.
Cjelokupni dojam razmjene – nezaboravno iskustvo. Otići u daleku zemlju sam, sklopiti divna prijateljstva, upoznati nevjerojatne ljude, iskusiti drukčiji sistem rada i mentalitet ljudi stvar je koju bi svi trebali jednom napraviti i odvažiti se koliko god mislili da ste nespremni za to u početku. Nećete požaliti.
