U rujnu 2018. godine sam bila u Pragu, na istraživačkom projektu „Dijagnostičke metode nuklearne medicine u rutinskom kliničkom praćenju“ na Odjelu za nuklearnu medicinu u Vinogradskoj bolnici koja je pri 3. Medicinskom fakultetu u Pragu. Svo osoblje na Odjelu za Nuklearnu medicinu me lijepo prihvatilo, od doktora koji su sa mnom provodili najviše vremena do sestara koje su bile uvijek ljubazne. Najviše sam sretna zbog svog mentora, dr Otto Lang, jer je bio vrlo pristupačan te se trudio naučiti me ne samo nuklearnoj medicini, već i patologiji, patofiziologiji i internoj medicini tokom proučavanja snimaka s odjela. Budući da sam taj mjesec bila jedini student na odjelu, posvetili su mi puno pažnje.
Smještaj je bio za poželjeti. Bila sam smještena u stanu dvije kolegice s 3. Medicinskog fakulteta. Stan je bio prostran, imao je potpuno opremljenu kuhinju s perilicom za rublje, kupaonicu, wc, i dvije odvojene sobe. Bio je udaljen 10 minuta autobusom i pješke od bolnice, a 20 minuta od glavnog trga u Pragu, Starogradski trg.
Na kolodvoru ne dočekala moja kontakt osoba s kojom sam u ponedjeljak otišla u referadu kako bi dobila potvrdu da sam njihov student i u bolnicu kako bi dobila svoj džeparac od 2000 čeških kruna(600 kuna) što je bilo za troškove prehrane. Hrana u liječničkoj kantini je bila odlična, gdje sam za puni obrok (juha, glavno jelo, piće) plaćala 100 čeških kruna(30 kuna). Džeparac mi je bio taman dovoljan za jedan ručak dnevno, 5 dana u tjednu.
Društvenog programa nije bilo u mjesecu kada sam ja bila n arazmjeni. Sve što su IFMSA CZ organizirali su bile Welcome party, National food and drinks party i izaganja naših prikaza slučaja za one s profesionalne razmjene i istraživanja onih sa znanstvene razmjene. Mogli su se više potruditi.
Gostoprimstvo je bilo jako lijepo. Moja kontakt osoba je bila vrlo pristušačna i trudila se pomoći mi oko svega što sam ju pitala. Također su moje cimerice bile super, družile smo se i van stana te su mi davale savjete gdje i što posjetiti u gradu.
Samu razmjenu sam platila 1200 kuna. Put autobusom tamo i nazad sam platila 500 kuna. Sa sobom sam nosila 5000 kuna, od kojih sam naviše potrošila na posjete muzejima, galerijama i mjestima za razgledavanje te izletima u okolne gradove. Svakako bi preporučila otići u lokalni pub, probati njihov tradicionalni gulaš i popiti njihovo pivo. Imaju ih bezbroj vrsta, od industrijaliziranih do craft piva. Ima za svakog po nešto. Ta poslastica vas košta samo 60 kuna.
Svakome tko voli slavenske narode, obilnu hranu i pivo bih preporučila ići u Prag. Domaćini su vrlo bliski Hrvatima, ponešto se i razumijemo u govoru, a u pisanju pogotovo. Vrlo su pristojni i gostoljubivi. A Prag kao grad je prekrasan, toliko toga ima za obići da vam je mjesec dana taman za sve. I kako se nalazi u središtu Češke, vrlo je lako i brzo doći do nekog drugog mjesta busom ili vlakom.
Jako sam sretna što sam izabrala Češku kao zemlju za svoju prvu razmjenu. Bilo je to predivno iskustvo, ne samo u bolnici već i u istraživanju i isporbavanju novih stvari. Od srca preporučujem odlazak tamo, nećete se razočarati!
Problemi s kojima sam se susretala nije bilo puno. Najveći problem je bila jezična barijera, sve ostalo je bilo dobro.
Studentska razmjena je jedno prekrasno i poučno iskustvo koje bi po mom mišljenu svatko trebao proći.
