Svoju razmjenu sam odradila u Italiji, na Siciliji, u njihovom lučkom gradu Messini. Primljena sam na odjel Gastroenterologije i hepatologije pod mentorstvom prof. Giovannija Squadrita. Problem je bio s engleskim jezikom jer ga ne znaju svi djelatnici pa smo se ograničili na profesora i onih par doktora što je znalo nešto engleskog. Dopuštali su nam da idemo uz njih, obavljamo fizikalni pregled pacijenta, asistiramo u paracentezi, okušamo se u ultrazvuku i fibroscanu te da raspravljamo o pacijentovoj dijagnozi i planu liječenja.
Bili smo smješteni u studenskom domu na periferiji grada. Sobe su bile dvokrevetne, ali prostrane i klimatizirane. Svaka soba je imala svoj hodnik u kojem se nalazio mali hladnjak te odvojena prostorija s tušem i wc. Imali smo i prostoriju s perilicom rublja te sušilicom rublja. Na prvom katu bila je velika zajednička soba gdje smo se mogli svi zajedno družiti. Tamo nam je dolazila večera. Od organizacije smo imali 1 obrok dnevno, radnim danom u 20 sati. Dobili bismo jednu bocu vode i jednu porciju hrane (tjestenina, pizza, foccacia, aranchino, salata Caprese…).
Organizatori su se stvarno potrudili za socijalni program, te smo svaki vikend išli negdje. Obišli smo Iso Bellu, Taorminu, antički grad Tindari, jezera Milazzo, Etnu, rijeku Alcantaru i Palermo. To je bilo predivno za vidjeti i doživjeti. Mali problem je bio to što smo bili velika grupa pa su neki htjeli duže biti na plaži, a neki pak dulje obilaziti antički grad ili muzeje. No, sve se dalo dogovoriti. U sklopu socijalnog programa preko tjedna uvijek smo imali nešto ponuđeno. Vodili su nas na ručak u centar i u obilazak grada s lokalcima, na različite plaže te na partije koji bi se organizirali uz more ili na plaži kao npr. Color party. Imali smo i National food dinner party u domu gdje je svatko prezentirao hranu i/ili piće iz svoje države. To mi je bila najdraža večer jer su svi bili puni strasti dok su pričali o svojoj hrani i državi. Za tu večer, bili smo podjeljeni u grupe i svaka grupa je imala zadatak napraviti koreografiju na talijansku pjesmu te pripremiti isječak neke dramske predstave koja je vezana uz Italiju (kao npr. Scilla). Svi su se trudili oko toga te je proces uvježbavanja bio jako zabavan. Bio je užitak i komedija sudjelovati u tome, a možete misliti kako je tek onda bilo gledati, s obzirom da se to izvodilo pred kraj večeri i nakon degustacije napitaka iz raznih krajeva svijeta. I na kraju oproštajni party s temom 80-tih. Tu večer obilježile su emocije.
Kao što se već može iščitati do sada, kolege Talijani su bili jako dobri domaćini. Uvijek dostupni za pomoć i savjet. Imali smo organiziran pick-up i smještaj u dom, mjesečne karte za javni prijevoz, odlazak u bolnicu, besplatan doručak za 1. dan u bolnici…
Na razmjenu sam potrošila oko 9 000 kn, uključujući naknadu i prijevoz te sve što se tamo nudilo. Preporučila bih odlazak na sve što je socijalni program nudio, regionalni muzej u Messini koji je najveći muzej u južnoj polovici Italije te sadrži 2 Caravaggiove slike, zatim restorane Urban Lesca i Datterino.
Nije bilo nekih značajnih problema. Ono što svatko treba shvatiti je da dolazi u drugu državu i grad koji ima neku svoju kulturu i ritam življenja. I kad to shvatiš i prihvatiš, onda ti je sve pozitivno! Svi smo se u početku nervirali kako su rijetki busevi prema gradu, ali poslije se prilagodiš tome. Jedino što bih preporučila je da se nauče bar osnove talijanskog jezika, jer tamo ljudi stvarno ne znaju engleski, ni mladi ni stari. Ja sam se sporazumijevala rukama, nogama i držala onih koji su znali pričati.
I kao zaključak – naravno da bih preporučila svoju razmjenu! To je tako neizrecivo vrijedno iskustvo! Putuješ, upoznaješ ritam grada i njegove ljude, vidiš kako funkcionira njihov zdravstveni sustav te što je bolje, a što lošije nego kod nas. Vidiš različite slučajeve na odjelima što sigurno pridonosi tvom iskustvu. I po meni ono što je biser svake razmjene – ljudi koje tamo upoznaš, ljude iz cijelog svijeta, svatko sa svojom kulturom i pričom. U početku neznani kolege, a sad već neki i dobri prijatelji!
Meni je ovo bilo jedno od najljepših životnih iskustava koje mi je donijelo nove ljude i nove perspektive u život.
-Annemarie Marić
