Ove sam godine u kolovozu otišao na razmjenu u Ganu. Išli smo još jedna cura iz Rijeke i ja zajedno te smo se odlučili otići u Kumasi, koji nije glavni grad, ali je još uvijek velik i nešto sigurniji zbog načina na koji smo bili smješteni. Na prijavnici sam zatražio da me smjeste na odjel tropske medicine, ali kako takav objedinjeni odjel ne postoji, odlučili su me staviti dva tjedna na infektologiju i dva tjedna na pulmologiju, s time da sam unutar ta četiri tjedana svaki četvrtak išao u ambulantu za srpastu anemiju. S obzirom da se radi o relativno nerazvijenoj zemlji, dijagnostičke metode i metode liječenja koje se koriste su poprilično zastarjele, ali se isto tako svaki dan mogu vidjeti bolesti koje u Europe ne susrećemo. Dijagnostika im se temelji u većini slučajeva samo na kliničkoj slici jer su ostale metode za većinu stanovništva preskupe, ali i često nedostupne. Sam odjel (interna medicina) nije zatrpan s previše pacijenata tako da posla nema puno.
Bili smo smješteni u studentskom hostelu za studente medicine koji se nalazi odmah uz bolnicu, tako da nismo morali svaki dan putovati. Sobe su bile dvokrevetne i kupaonice se dijele između dvije sobe, ali ima i studentskih hostela koji imaju sobe sa svojom kupaonicom. Najveći problem što se smještaja tiče je bio da većinu dana nismo imali vodu u kupaonici, tako da smo ju morali skupljati u kantama kad bi je bilo. Prednost hostela je ta da smo svi bili smješteni zajedno na jednom mjestu pa se bilo lako zbližiti s drugim studentima na razmjeni. Uz hostel se nalazi kantina za studente i zaposlenike bolnice i tu smo imali uključeni obrok u našu razmjenu. Svaki dan je bio izbor od 7 lokalnih jela koja se većinom baziraju na riži i ljutim začinima, a ako bi imali sreće mogli bi i uloviti tzv. red-red, njihovo nacionalno jelo.
Što se tiče društvenog programa, dva vikenda u mjesecu smo imali organizirani izlet na jezero Bosomtwe i posjet regiji Volta, dok smo preostala dva vikenda sami organizirali izlete uz pomoć studenata iz Gane. Tako smo posjetili nacionalni park Mole i njihovu obalu. Osim toga su se preko tjedna mogle dogovoriti društvene aktivnosti kao što su posjeti restoranima, kafićima i drugim mjestima. Studenti iz Gane su vrlo susretljivi i druželjubivi, ali i isto tako poprilično opušteni, nekad malo i previše. Brzo naučite da se u Gani sve radi polako, bez žurbe.
Što se tiče troškova, najveći izdatak je svakako avionska karta. Mi smo letjeli iz Zagreba i jedna povratna karta je koštala otprilike 650 eura. Kad se sve zbroji, potrošio sam ukupno oko 2.000 eura, s time da nisam obraćao pozornost previše na to koliko trošim, a u tu cijenu ulaze i troškovi cijepljenja i antimalarika. U Gani su nas najviše koštali izleti, prije svega prijevoz za koji nikad ne znate točno koliko će koštati i zašto toliko puno košta (čitaj turisti), ali je u globalu hrana tamo poprilično jeftina dok god ne birate zapadnjačke proizvode koji su često nešto skuplji nego kod nas.
Sve u svemu, bilo je to jedno novo iskustvo koje bih preporučio svakome, samo se treba pripremiti za šok koji vas prvo udari kad shvatite gdje ste došli i što vam sve nedostaje. Najviše će vas smetati što nemate vodu, sve dugo traje, čekate po nekoliko sati za banalne stvari (Ghanian time), ali se isto tako brzo naviknete i jednostavno se i vi tako počnete ponašati jer to i oni očekuju od vas. Ljudi vam se stalno obraćaju na ulici i pokušavaju vam nešto prodati. Gana nije turistička zemlja pa nema puno bijelaca i svi vas žele upoznati. Velika prednost Kumasija je bila ta što smo svi zajedno smješteni u hostelu pa imate priliku upoznati ljude iz ostatka svijeta i rijetko kad vam je dosadno jer je druženja lako organizirati.
Najvažnija stvar prije puta je pripremiti se, obavezno je cijepljenje za žutu groznicu i kupovina antimalarika. Ja sam se cijepio još i za hepatitis A i trbušni tifus, ali to nije obavezno. Ponesite i dovoljno repelenata za komarce jer antimalarici nisu sto postotna zaštita. Potreban će vam biti i adapter za struju jer tamo koriste drugačije utičnice za struju.
To je ukratko to, svakako mi je drago što sam otišao u zemlju koja je potpuno drugačija od Hrvatske, često se nađete iznenađeni stvarima koje ćete vidjeti, ali vas isto tako iznenadi i domišljatost ljudi i kako se puno toga može s toliko malo, a možete i puno toga naučiti.
Sretan put.
-Domagoj Kihas
