Moja razmjena u glavnom gradu Maroka, Rabatu bila je u javnoj bolnici Ibn Sina na odjelu opće intenzivne skrbi. Iako je razmjena trebala biti SCORE razmjena, sa projektom „Prognosis factors of multi-resistant bacteria in ICU“, razmjenu sam zapravo provela kao profesionalnu razmjenu na klinici, što mi se zapravo i svidjelo jer me nije posebno zanimao projekt (koji nije bio projekt koji sam odabrala niti koji mi je izvorno bio napisan kao projekt u koji sam dodjeljena). Na odjelu mi je mentor bio stažist na 2. godini staža, uz povremene sugestije profesora. Zadovoljna sam s onim što sam naučila na klinici i sa suradnjom sa mentorom, koji je inzistirao na tome da steknem što više praktičnih vještina.
Smještaj sam imala u obitelji studentice koja je aktivna u IFMSA. Moje iskustvo s njima je bilo izvrsno, ali drugačije nego iskustvo drugih djevojaka na razmjeni koje su također bile smještene u obitelji. Obitelj u koju sam bila smještena bila je vrlo liberalna i opuštena za marokanske pojmove, i različita od obitelji u kakve su bile smještene druge djevojke. Dali su mi više slobode nego je to tipično u marokanskim obiteljima i nije bilo gotovo nikakvih kulturnih razlika među nama. Smještaj je bio izvrstan, u jednoj od ljepših četvrti Rabata, odakle sam lako mogla otići do bolnice (oko 10 min) ili do centra grada ili plaže (oko 30 min) jeftinim djeljenim taksijem. Hrana mi je bila omogućena u obitelji u kojoj sam bila smještena. Nekoliko dana preko tjedna sam imala izvrstan kuhan obrok, često i tradicionalne hrane koju sam htjela probati, ali ne svaki dan.
U mom društvu bile su još 3 studentice na SCORE razmjeni, iz Njemačke, Grčke i Češke. Društveni program u rujnu za strane studente nije predviđen i nije ga bilo. Lokalni dužnosnik za znanstvene razmjene nije pokušavao organizirati druženje marokanskih studenata s nama. Ipak, socijalni program smo si same organizirale, družile smo se sa studentima koje smo upoznale na odjelima na kojima smo imale praksu, a putovanja preko vikenda smo si same isplanirale. Marokanci su izrazito druželjubivi, otvoreni i topli prema strancima, pa nije bio nikakav problem vrlo brzo steći prijatelje, počevši od obitelji koje su nas ugostile do studenata i liječnika sa odjela na kojima smo bile. Neki od njih omogućili su nam da imamo predivan boravak u Maroku, vozili su nas autom (u Maroku je prilično teško živjeti bez automobila) do plaže ili na izlet, išli skupa s nama na zabave, u izlazak, obići centar grada i slično. Iz Maroka ću svakako najviše pamtiti predivne ljude koje sam ondje upoznala.
Na razmjeni nisam potrošila jako puno novca, iako ga nisamštedjela. Potrebno je samo malo opreza u Maroku oko cijena, budući da su neke stvari, budući da su namjenjene isključivo stranim turistima, odnosno stvari koje su „zapanjačke“ kao što je tipični fast food, skupe.Najviše novca potrošila sam na dva vikend puta, u Saharu i u gradić Chefchaouen, odnosno na jeftine (ali brojne) poklone. Do Maroka se može doći low cost zrakoplovnim kompanijama, ako ste spremni na kompromis oko grada u koji ćete sletjeti, a smještaj koji djelite može biti vrlo jeftin, tako da je svakako moguće otići u Maroko i bez velikog džeparca, samo uz malo dodatnog truda.
Nisam imala nikakvih problema tijekom svog boravka u Maroku. Budući da je Maroko islamska zemlja, nije pametna ideja vrlo javno isticati liberalne stavove, konzumirati alkohol ili nositi odjeću koja otkriva previše tijela, ali dok ste u granici onoga što se u Europi smatra prikladnim, nećete imati nikakvih problema (osim možda jako puno ponuda da se udate i ostanete u Maroku ako steplavooka plavuša…).
Razmjenu u Maroku svakako bi preporučila nekome tko želi novo kulturno iskustvo. Ja sam imala visoka očekivanja za razmjenu nakon što sam već bila na razmjeni u Njemačkoj, ali ovo je nadmašilo moja očekivanja. Upoznala sam djelić vrlo raznovrsne kulture i divne, tople i drage ljude koji imaju drugačija vjerovanja, stavove, mentalitet od našeg. Ova razmjena bila je predivno i neprocjenjivo iskustvo.
