Osvrt na razmjenu
Odlazak na profesionalnu razmjenu u Prag u rujnu je iskustvo koje bi preporučio svakom
studentu. Prag poznat kao utočište pive i dobrog noćnog života uz dodanu komponentu rada u
bolnici dobije se osjećaj kvaliteno provedenog vremena.
Mjesec dana u pragu je sasvim dovoljno da se vidi se sve što grad nudi opušteno i bez brige
da će jedan dio grada ostati neposjećen ili neistražen pogotovo zbog javnog prijevoza koji je
dostupan u svim dijelovima grada u bilo koje vrijeme. Grad je uvijek živ i ima neko događanje
bezobzira na dan u tjednu, a kako je vrijeme lijepo u devetom mjesecu i svi su vani osjeti se još više
živost grada.
S profesionalne strane, ja sam bio na odjelu intenzivne njege u najvećoj bolnici u srednjoj
europi Nemocnice Motol. Djelatnici su bili izrazito ljubazni i otvoreni, trudili su se pokazati mi čim
više i prenijeti mi što više znanja. Pacijenti na odjelu nisu bili jako raznoliki pa je često bila slična
patologija u pitanju. Dio pacijenata bili su na odjelu nakon transplantacije pluća, drugi dio je bio
post-reanimacijski i/ili s velikom moždanom ozljedom i treći manji dio je bio tamo uslijed sepse ili
nekog drugog oblika šoka. S obzirom na pacijente i oblik ustroja posla u bolnici nije bilo puno za
“raditi” pa se dan sastojao od dolaska u sobu za sastanke u 8 i 30, potom bi mi se dodjelio asistent
za taj dan pa bi razgovarali o pacijentu i liječenju i slično, sveukupno bi to trajalo sat i pol vremena,
a s čekanjem bi to bilo sveukupno dva sata. Nastavno osoblje je bilo otvoreno za sva pitanja i vidio
se trud, ali uslijed oblika posla i načina rada imali su puno papirologije pa su mi rekli da odem
vidjeti Prag nakon našeg “razgovora” tako da je sveukupni dojam cijele bolnice je bio jako sličan
kao Hrvatskoj. Izdvojio bih svakako sudjelovanje na transplantaciji pluća koje kao operacija nije
vrlo često u Hrvatskoj i izdvojio bih određivanje moždane smrti kao dva slučaja koji su mi obilježili
razmjenu.
S druge, neformalne strane, u Pragu uvijek ima nešto za raditi pogotovo ako je netko
ljubitelj kafića i piva koje je neizbježno. Meni je taj dio izlaska i druženja mimo bolnice bio
olakašan s obzirom da sam imao već poznato društvo pa je dio upoznavanja drugih preko
CroMSIC-a bio samo bonus iako moram napomenuti da je broj ljudi na razmjeni u 9. mjesecu bio
oko desetak ljudi dok je u mjesecima prije toga bilo četiri ili pet puta više ljudi stoga bi svakako to
uzeo u obzir ako bi išao opet. Smještaj u Pragu bio je studentskom domu na rubu grada u Chodovu
što je bilo u redu s obzirom na odličan javni prijevoz, a i svi na razmjeni su bili smješteni na istom
mjestu. Također, dodatni plus razmjene u rujnu je što studentski dom živne kako kreće nova
akademska godina pa to daje priliku da se upoznaju “erasmusovci” ili neki češki studenti. Jednu
negativnu stranu što bi izdvojio je jezična barijera na koju se može naići prilikom razgovora s
Česima čak i među studentskom populacijom što može uzrokovati neke neugodnosti, ali uz malo
hrvatskog jezika i pričanja “rukama i nogama” na kraju se dođe do željenog odgovora.
Sve u svemu, ocijenio bi razmjenu s odličnom ocjenom. Prag je prekrasan u jesen i dobije se
osjećaj produženog maturalca, a rad u bolnici nije toliko naporan da je osjećaj iscrpljenosti prisutan
na kraju dana. Svakako bih preporučio svima uz savjet da se nauči malo češkog i pripremi na
“zanimljivu” češku hranu, ali ta hrana se naravno lakše probavi uz odličnu pivu.
