Ja sam bila na razmjeni u Češkoj, točnije u Ostravi, tijekom kolovoza. Sve u svemu, ova razmjena nije u potpunosti ispunila moja očekivanja. Razgovarajući s kolegama koji su bili tamo zajedno sa mnom, zaključili smo da mnogo toga nije izgledalo kako je trebalo. Mnogi naši poznanici također su bili na razmjeni u Češkoj, ali u drugim gradovima, pa smo znali da naš boravak tamo nije bio zadovoljavajući.
Kao prvo, dom u koji su nas smjestili nije bio čist. Kad sam stigla, tuševi su bili začepljeni, podovi prljavi, a na većini polica bila je prašina. Povrh svega, osoblje nije razumjelo engleski, što je dovelo do dodatnih problema. Nadalje, perilica za rublje poplavljivala je cijelu prostoriju, a zbog spomenute jezične barijere bilo je problema s naplatom korištenja. Pri odjavljivanju, jednoj djevojci su htjeli naplatiti prisutnost plijesni u tušu, koja se nije mogla pojaviti niti toliko proširiti tijekom našeg kratkog boravka.
Projekt na kojem smo radili bio je u redu. Sav posao obavljali smo na daljinu, što bi bilo odlično da smo imali što raditi u slobodno vrijeme, ali zbog nedostatka aktivnosti zapravo smo većinu dana provodili u sobi. Voditelj je većinu vremena bio na godišnjem odmoru, pa nismo imali prilike mnogo toga praktično vidjeti. On je bio vrlo ljubazan, pomogao nam je sa svime i odveo nas na turu bolnice.
Najveće razočaranje za mene bile su kontakt osobe i program koji su nam pripremili. Nisu nam pokazali grad, jedva su nam objasnili kako funkcionira javni prijevoz (njihov komentar je bio da ni oni ne znaju), a nisu nam pokazali ni gdje se nalazi menza. Prehrana nije bila organizirana, odnosno nismo ni znali gdje je menza, a za jedan obrok (koji je bio na popustu) trebali smo izdvojiti barem 6 eura. Smatram da naš džeparac od 80 eura nije bio dovoljan za to da svaki dan imamo barem jedan obrok. Kontakt osobe nisu za nas isplanirale apsolutno ništa, osim obaveznog dijela, pa smo ih vidjeli svega pet puta. Nisu se potrudili organizirati ni jednu večernju aktivnost, poput zajedničkog gledanja filmova, igranja igara, odlaska na kuglanje ili piknik. Jedino što su isplanirali bila je šetnja po šumi prvog dana, i to po kiši. Ostali kolege i ja znamo kako bi program trebao izgledati i koliko se druge zemlje trude organizirati aktivnosti. Nismo tražili mnogo, ali činjenica da nisu organizirali niti jednu aktivnost bila je stvarno razočaravajuća. Da dodam, nekoliko aktivnosti bilo je isplanirano (dvije), ali su bile otkazane. Za prvu je postojao valjani razlog, no za drugu nismo ni znali da je otkazana. Nismo dobili nikakvu informaciju o otkazivanju joge, a kontakt osobe su se pravile kao da se ništa nije dogodilo. Imali smo osjećaj da su nas samo smjestili tamo i pustili da se sami snalazimo. Nadalje, LORE nam nije dala nikakve informacije o tome kako napisati naš osvrt na projekt. Detalje smo dobili manje od tjedan dana prije roka, i to tek nakon što su moji kolege obavijestili NORE. Za “goodbye party” sami smo morali rezervirati prostoriju u domu, a oni su samo donijeli piće i nekoliko igara. Naručili su hranu, a da nas nisu pitali želimo li i mi naručiti. Zaključno, lokalni odbor smo vidjeli svega pet puta, i da sami nismo planirali svoje dane, cijelu bih razmjenu provela u sobi u domu.
Jedina odlična stvar bili su drugi studenti koji su također došli na razmjenu. Bilo mi je jako zanimljivo upoznati ljude iz različitih dijelova svijeta i razgovarati o tome koliko su nam kulture i običaji različiti. Svaki vikend smo putovali negdje, pa smo posjetili Prag, Krakov, Brno, Olomouc, Beč…
Na kraju, mislim da je ovo bilo vrlo poučno i zanimljivo iskustvo te bih voljela ponoviti razmjenu, ali negdje gdje će se malo više brinuti o nama. Mislim da ne bih nikome preporučila da za svoju razmjenu odabere Ostravu.
