Općeniti dojmovi razmjene.
Kakav je bio social program?
Social program, generalna organizacija i odnos studenata koji su se brinuli o nama najgori je dio ove razmjene. Prema prvom mailu kojeg smo dobili ranije od većine drugih razmjena činilo se da će sve biti super, ali krenulo je nizbrdo nekoliko dana prije razmjene. Naime, bilo nam je rečeno da će nas prije dolaska kontaktirati kontakt osoba koja nam je dodijeljena i da će doći po nas kad stignemo. Meni se nije nitko javio do dana kad mi je bio let, već mi je samo u toku dana predsjednik podružnice Dani koji je bio glavni za cijelu razmjenu napisao da će on doći po mene na aerodrom, tako da kontakt osobu zapravo uopće nisam imala. Od drugih incomingsa sam čula slična iskustva, nekima su se kontakt osobe javile i rekle da nisu u Španjolskoj i da će ih pokupiti njihov prijatelj, brat, sestra, uglavnom nitko zapravo nije imao kontakt osobu. Social program nije postojao unaprijed nego kad smo svi stigli nas je Dani pitao kamo bismo voljeli ići i onda su za prvi vikend organizirali izlet u Granadu. Nitko nam nije unaprijed rekao troškove, a i generalno kasnije financijski dio nije bio transparentan, često su na događaje social programa išli Danijevi prijatelji za koje smo onda mi pokrivali noćenja, prijevoz busom i sl., to znam zbog toga što smo provjerili redovne cijene i one su se uvijek razlikovale od onoga što smo mi plaćali. Ostalo što smo imali iz službenog social programa je brzinski obilazak grada prvu večer, NFDP, jednodnevni izlet u prirodi s uključenom turom kroz kanjon, vožnja brodom uz zalazak, odlazak jednom na plažu. Na svakom od tih događaja, Španjolci bi se držali odvojeno i pričali na španjolskom dok smo se mi ostali družili zajedno. Sredinom razmjene jedna je cura bila pozitivna na Covid što je izazvalu veliku paniku i dramu prvenstveno kod organizacijskog odbora, a tome su uslijedile prepirke s nama. Da ne duljim o tome, bili su jako nespremni za takvu situaciju koja u današnje vrijeme nije ništa neuobičajeno, nisu uopće znali bitne ključne informacije, Dani nam je praktički prijetio s karantenom, sve ulaznice koje smo imali su bile bez mogućnosti ikakvog povrata i zahtijevali su od nas da pokrijemo sve troškove…na kraju je sve ispalo dobro jer je cura iz odbora provjerila sama neke stvari i uspjeli smo se nekako dogovoriti, ali nakon toga Dani nije vise uopce kontaktirao i s kime od nas, prema curi koja je bila u izolaciji se ponašao dosta bezobrazno, kad se trebala ići testirati usred noći pustio ju je da ide sama pješice, a u međuvremenu je on otišao na testiranje da se osigura i ogradi od bilo čega. Javio nam je samo da nakon toga ne smijemo ići u bolnicu jer smo potpisali ugovor s njima, na kraju nam je donio nepotpisane certifikate i to je to. Sve u svemu, cijelu razmjenu smo na neki način ratovali s njime i mislim da bi organizacija bila bolja samo da njega nije bilo jer je Tamara, druga nadležna studentica, bila ljubazna i pomagala kad je to bilo moguće.
Svakako moram spomenuti još jednu osobu, a to je Jorge. On nije dio organizacijskog odbora, već student koji ne u 7. mjesecu bio na razmjeni i kad se vratio oko 10.8. kontaktirao je Danija s željom da se uključi u social program i pomogne ako išta treba. Jorge je na kraju bio spasitelj naše razmjene, on je bio dostupan u apsolutno svako doba dana, cijelo vrijeme je bio s nama, pomagao nam je s odlascima na aerodrom po prijatelje, kod rentanja auta, vodio nas na izlete, išao s nama na plažu, večere, uskakao kad je trebalo pričati španjolski budući da rijetko tko zna engleski, sve u svemu najbolji mogući host ikad, bez njega razmjena ne bi bila ni približno nalik kakva je na kraju bila.
