Općeniti dojmovi razmjene.
Stvarno sam uživala, naučila malo medicine i upoznala divne ljude.
Kakav je bio social program?
Social program od Vilniusa nije bio razvijen (samo 2 večere), a nacionalni socijalni program je bio dobar (posjet Kaunasu, Seaside trip i NFDP u unajmljenoj kući na selu). Moja CP nije imala baš vremena za mene, ali su se zato 3,4 CP cure družile s nama više puta.
Kakav je bio smještaj?
Dobar, osim što čuvar doma nije pričao engleski pa smo komunicirali preko google prevoditelja, pantomime i CPeva. Malo su nas zbunjujuće podijelili po sobama – neki su imali po 2 cimera, a ja sam bila sama u trosobnoj sobi (nije da se žalim ?). 2 kuhinje po katu, dosta dobro opremljene. Od doma do bolnice je 45-60 min busom, ali meni to nije smetalo jer smo bili 7 minuta hoda do Užupisa (predivni kvart pun umjetnosti, lijepih kafića i parkova, za mlade), 15 minuta hoda do stare jezgre i 25 minuta hoda do centra Vilniusa. Busevi su po meni dobro organizirani pa se svugdje može njima (ja sam navikla na dosta loše organizirane riječke buseve pa možda nisam mjerodavna) i zato mi nije smetala duža vožnja do bolnice.
Kako je bilo u bolnici? Na kojem ste odjelu bili? Jeste li zadovoljni odjelom i mentorom?
Bila sam na odjelu intenzivne njege i mentorica mi je bila super, objašnjavala je sve što sam htjela znati i što je bilo važno, ali me nije ni tjerala da previše radim (super kombinacija). Dobila sam teorijskog i praktičnog znanja. Pričala je super engleski, ali većina radnika u bolnici zapravo nije pričalo engleski. Bilo je tu doktora koji nisu pričali engleski ali su s nama komunicirali preko ruskog, poljskog i pantomimom. Mogli smo i odlaziti na druge odjele da malo vidimo šta ima, pa sam imala prilike i družiti se s anesteziolozima, gastroenterolozima i neurokirurzima koji su bili jako pristupačni i sve mi objašnjavali. Bolnica je bila više za traume što je bilo super za moj odjel. Postoji još jedna bolnica u Vilniusu koja je navodno bolja i naprednija i urednija, ali nitko od studenata na razmjeni nije dobio tu bolnicu. Meni osobno nije smetala naša bolnica, bila je velika i uredna. Osoblje koje sam ja upoznala je bilo dosta opušteno i pristupačno.
Kakva je bila hrana koju ste dobili? Jeste li dobili obrok ili novce?
Hrana meni nije odgovarala jer litvanci imaju čudna jela s krumpirom i puno kiselog vrhnja. Ali bilo je sve jestivo. Dobili smo 20 kupona za obrok u bolničkoj kantini i mogli smo ih koristiti kad god želimo. Dakle ručak u kantini u bolnici, a ostale obroke smo si sami kuhali u domu.
Biste li preporučili ovu razmjenu drugima?
Da, ali bih ih upozorila na lošiju hranu i jezičnu barijeru. Ja sam netalentirana za jezike i picky za hranu pa ako sam ja preživila i uživala, vjerujem da će i drugi!
Koliko ste poprilici potrošili tijekom razmjene?
Rekla bih 5500 kn, a u tom računamo: jednosmjerni let iz Venecije do Vilniusa, jednosmjerni let iz Vilniusa u Amsterdam (jer sam “skočila” do Nizozemske odmah nakon razmjene), izlazak više manje svaki dan, vikend u Latviji, Seaside trip od 130 eura, namirnice i suveniri, jednodnevni putevi u Kaunas i Trakai)
Imate li još nešto dodati?
Vilnius je predivan grad i dobro je smješten jer se iz njega može brzo doći do drugih gradova i država pa je super za putovati tijekom vikenda. Prijevoz je jeftin za studente. Treba napraviti ISIC karticu (samo 85 kn dođe) i skoro svugdje ima popusta za studente. Mi smo svaki dan izlazili na nova mjesta i radili nove aktivnosti i nikad nam nije bilo dosadno. Litvanci su malo čudni i rezervirani i dosta starijih ne zna engleski, ali mladi znaju. U dućanima nema engleskih prijevoda pa treba imat google translate stalno upaljen. Kaunas je po meni dosadan jer nemaju toliko mjesta za izlaziti, ali zato oni imaju dobro organiziran socijalni program od LiMSA-e. Vilnius pak nema dobar socijaoni program, ali ni nije potreban jer se uvijek ima šta za raditi. Preporučam Vilnius LC i jako sam zahvalna što su me tamo smjestili.
– Laura Radoš
