Kolovoz najdužeg slobodnog ljeta na fakultetu (nakon 4 godine) sam proveo u Aarhusu, drugom najvećem gradu u Danskoj. Aarhus je veoma mlad, uređen i jako osmišljen grad, ali duboko u sebi je samo običan grad, zapravo dosta sličan Osijeku. Poseban na jako puno načina, a na isto toliko samo grad, iliti ga selo da nema sveučilište jer je pola grada u vlasništvu sveučilišta (barem se tako čini). Svoj bolnički staž sam odradio na odjelu anestezije.
Aarhus University hospital je najveća bolnica u Danskoj jer je sačinjena od tri različite bolnice spojene u jednu tako da zapošljava preko 10,000 ljudi i ima 1100 kreveta. Toliko je velika da treba 25 minuta pješke brzim hodom s jednog na drugi kraj, ali zato imaju indoor bicikli, romobili i razna ostala vozila. Uvjeti u bolnici su fantastični, od toga da svatko ima mentora i može ga pitati bilo što i stalno prima savjete preko toga da smo dobili nešto raditi ako je takvih zadataka bilo do toga da dobiješ bolničku uniformu (i čarape), a da ne pričamo o aparaturi i stilu rada. Komunikacija je iznad svega, horizontalno među kolegama uvijek postoji doza solidarnosti, pokrivanja rupa u rasporedu, tko završi prije ide raditi nešto što je sljedeće (i zna se tko šta radi i tko koga nadgleda). Vertikalna komunikacija prema gore sa šefovima je odlična jer ih je zapravo briga. Šef cijele anestezije dolazi na sastanke pododjela, a na sastancima pododjela se uopće ne vidi tko je šef jer poprilično ravnopravno raspravljaju. Vertikalna komunikacija prema dolje s tehničarima i sestrama je fantastična, puna razumijevanja i opuštenosti, svi se zovu imenima (nema prof.dr.mr.sc.prim., koga briga za to), smjenjuju se u radu tako da su svi odmori i nisu preopterećeni. Kuhinjica je ogromna i najbitnija je prostorija na svim pododjelima, nešto se maže na kruh (uvijek ima nešto u frižideru) i pije se 4 kave dnevno iz prefensi aparata. Ima tri kantine za koje smo dobili vaučer s kojim jedemo besplatno. Rečeno nam je da možemo jesti samo ručak, ali zapravo se može jesti sva tri obroka. Hrana je dosta dobra, nekad je fantastična, a nekad meh, ali sve u svemu visoka srednja kvaliteta. Ima od juhe preko mesa i dva priloga do 5-7 salata i za kraj desert (koji nije tako fin, ali ima izbora) i piće izbora.
Smještaj je bio u studentskom domu, jednokrevetne sobe u zgradi na dva kata, 12 soba po katu. Ful opremljena kuhinja (4 frižidera, 2 štednjaka), zajedničko kupatilo s dva tuša i dva wc-a po katu (nije problem jer sam u 4 tjedna vidio 2 puta nekog u kupatilu), u sobi je bio i umivaonik za osobnu uporabu. Nismo svi bili na istom mjestu (neki su bili u privatnim stanovima) pa su neki bili u centru, a neki kraj bolnice, ja sam bio na pola puta.
S obzirom koliko sam napisao o bolnici i odjelu o društvenom programu mogu napisati jako malo. Danska nije party zemlja, a nije ni Aarhus. Lokalni društveni program ne postoji, a imaju dva nacionalna izleta, jedan do Kopenhagena i jedna do Aalborga. Nisam išao ni na jedan, a Aalborg sam čuo da je posebno nezanimljiv (oba su po 500kn). Netko od njihovih kontakt osoba me je dočekao na autobusnoj i odveo u smještaj, isto tako i prvi dan do bolnice. Dužnosnika za razmjene sam vidio na kraju kad sam dobio certifikat, a na početku su kontakt osobe organizirale večeru na koju smo donijeli delicije svojih zemalja. Problem nam je bilo i to što smo bili raštrkani po gradu pa se nismo tako puno ni družili, ali smo izlazili nekoliko puta, ručali skupa u bolnici i išli na razgledavanje grada i u muzeje.
Prije odlaska kad sam rekao gdje idem na razmjenu svi su mi rekli „joj, tamo je skupo“, je istina, hrana je 100% skuplja, a odjeća 50%. Na transporte i smještaj u Kopenhagenu sam potrošio malo više od 2000kn i keša za doručke, večere, suvenire i ostale stvari još 2000. Živiš na jeftinom opcijama, malo smršaviš, budeš dugo u bolnici i sve u svemu prođeš super. Kad smo zbrojili ručak u bolnici ispalo je 2000kn jer smo prosječno pojeli 100kn dnevno koje je na kraju vjerojatno njihova udruga platila (mi nismo platili i po IFMSA pravila imamo pravo na obrok). Oni koji imaju manje sreće pa budu na znanstvenoj razmjeni na sveučilištu dobiju 500kn pa se moraju snalaziti.
Mislim da sam imao sreće i pogodio grad (jer nisam htio Kopenhagen) i odjel i bilo mi je super. Cilj mi je bio vidjeti nešto puno bolje od onog što imam kod kuće, i što se tiče bolnice i života i grada, sve sam to našao. Svakom tko ide na razmjenu preporučujem da uzme anesteziju jer ćete vidjeti početak i kraj svake operacije, a anesteziolozi su prisutni na svim operacijama tako da ako se rotirate (kao što se ja jesam) vidjet ćete sve.
Ako želite vidjeti vrhunac medicine i provesti cijeli radni dan u bolnici, a društveni program vam je manje bitan Danska i Aarhus su za vas.
-Davor Klepo
